Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) 1426–1433. (Squarço – Podsjetnik, Dnevnik i Glavna knjiga) iz Dubrovačkog arhiva pružaju nova saznanja o visokom stepenu obrade i o sastavu plemenitih metala iz srpskih srednjovjekovnih rudnika. Prije svega, da je otpad koji je nastao prilikom prečišćavanja plikog u fino srebro bio bakar. Čak je i navedena cijena ovog postupka. U Skvarču se u dvije stavke na računu iz 1430. godine nalaze dosad nepoznati podaci o glamskom srebru, u čijem je sastavu, pored zlata, bilo i bakra, s tim da je tačno određen njihov odnos po jednoj litri. Izuzev Trgovačkih knjiga braće Kabužić, ostali pisani izvori i dosadašnja geološka istraživanja ne daju nikakve nagovještaje o prisustvu bakra u rudnicima sa glamskim srebrom.

Proizvodnja i trgovina plemenitim metalima iz srpskih rudnika bila je dosad predmet mnogih studija, s obzirom na njihovu ulogu u intenzivnom Zbornik radova Vizantološkog instituta L, 2013 Recueil des travaux de l’Institut d’études byzantines L, 2013 854 ZRVI L (2013) 853–861 razvoju srpske privrede, društva i kulture. U okviru ovih studija uzimana su u obzir u razmatranja i mnoge teme u vezi sa rudarskom proizvodnjom, obradom, kao i vrstama plemenitih metala.

Ovaj rad je pokušaj da se o tim pitanjima sazna nešto više na osnovu Trgovačkih knjiga braće Kabužić (Caboga) 1426–1433. iz Dubrovačkog arhiva. Pri tome su uzeti u obzir i podaci iz njihovog Squarço (Podsjetnika), koji, za razliku od Dnevnika i Glavne knjige, nije objavljen.

Odvajanje plemenitih metala od rude bila je posebna djelatnost. Poslije dugog i složenog procesa, na ognjištu je ostajalo srebro koje se nazivalo pliko. Međutim, srebro iz ovog prvog topljenja nije bilo još potpuno čisto, te se dalje prečišćavalo novim topljenjem. Ovaj završni postupak, tj. prečišćavanje plikog, neprečišćenog srebra u latinskim izvorima se nazivao affinatio, inače u starom rudarskom pravu, finjanje, žeženje srebra.(1) Tek tako dobijeno srebro, pod nazivom fino srebro (argento fino), postaje važan predmet trgovine, znatno vrijedniji od neprečišćenog srebra.

Dugo se pretpostavljalo da su se metali iz Srbije izvozili, a zatim prečišćavali jedino u Veneciji. Međutim, u jesen 1320. godine u Kotoru je, prema ugovoru, godinu dana radio Mlečanin Luka Baldarija (Luca Baldaria), afinator, i to za platu od devet libara venecijanskih groša. Njegov posao je sva kako bio vezan za prečišćavanje nekog metala.(2) U Dubrovniku je do 1421. godine bilo slobodno da svako prečišćava svoje srebro. Međutim, u junu te godine, Veliko vijeće je odlučilo da se u kovnici udesi naročito mjesto za čišćenje srebra. Zlatarima je posebno dozvoljeno da za svoje potrebe čiste do deset litara srebra.(3) Poznato je da se u kovnice novca primalo samo prečišćeno srebro (argento fino), jedino upotrebljivo za novčanu masu. Tako, na primjer, Kompanija braće Kabužić kupila je 4. jula 1428. godine za kovnicu četiri litra finog srebra po cijeni od 22 perpera po jednom litru.(4) Postupak prečišćavanja plikog u fino srebro počeo je rano da se primjenjuje i u samim rudnicima i rudarskim gradovima u Srbiji. Na to ukazuje i pojava srebrnog novca iz Brskova 1276. godine, gdje se 1280. prvi put spominje i kovnica novca.(5) Vremenom se Priština, važan trgovački centar u blizini glavnih rudnika, često navodi kao jedno od mjesta gdje se kupovalo i rafinisalo srebro. U Prištini se, 1418. godine, javljaju braća Milinovići iz Dubrovnika kao vlasnici neke sprave koja prečišćava srebro (affinatio argenti).(6)

Rafinacija srebra, priprema posuda. Gravura De Re Metallica (On Nature of Metals), by Georg Agricola, objavljeno u Bazelu 1561 od.; Museo Nazionale della Scienza e della Tecnologia ‘Leonardo Da Vinci’, Milan, Italy;

U Srebrenici se takođe vršila rafinacija srebra.(7) Srpski vladari i feudalci su nastojali da ovaj postupak održe pod kontrolom. Tako je i Đurađ Vuković, sin Vuka Brankovića, naredio je da se sve srebro mora prečišćavati u njegovoj carinarnici.(8) Tehnologija topljenja može se u znatnoj mjeri rekonstruisati. Pored glavnih topionica, ponekad su se u njihovoj blizini nalazile manje peći za prečišćavanje, tzv. čistila ili čistilje. Te manje rafinerije su mogle biti i udaljene od mjesta rudarske proizvodnje. Neki od postupaka prečišćavanja i oplemenjivanja vršeni su, slično kao i u Dubrovniku, u zlatarskim radio nicama, ili pri kovnicama.(9) Prečišćavanje plemenitih metala obavljala je osoba koja se nazivala afinar, afinator, a u starom rudarskom pravu čistilac.

Saznanja o ovoj djelatnosti su prilično oskudna. Da je to bio očigledno unosan posao pokazuje i ponuda koju je u junu 1429. godine jedan prečišćivač plemenitih metala, čak iz Napulja, dao dubrovačkoj vladi. U Srbiji su svakako, pored Dubrovčana, u ovu djelatnost bili upućeni i domaći ljudi. U Srebrenici je po imenu poznat neki Radin, afinar.(10) Neprečišćeno srebro, podvrgnuto procesu prečišćavanja, redovno je gubilo jedan dio svoje težine. Tako je, određena količina srebra mjerena ad pondus de Srebreniza izgubila prečišćavanjem jednu unču srebra na svaku litru, odnosno 8,5%.(11) Prema podacima turskog dokumenta iz 1488. godine, srebro je sadržavalo oko 16,6% neprečišćenih metala, zbog toga je tokom prečišćavanja gubilo 16,6% od svoje težine.(12) Osim navedenog primjera iz Srebrenice, iz savremenih izvora nije poznato koliko se gubilo prilikom rafinacije plemenitih metala iz srpskih rudnika. Još manje se zna od kojih se metala sastojao taj otpad. Uglavnom se zastupalo gledište da su se plemeniti metali oslobađali iz rude putem olova. U tom pogledu ne mogu nam pomoći dosadašnja istraživanja šljake geologa oko rudnika. Pisani izvori raznog sadržaja, pa čak i ogromna građa iz Dubrovačkog arhiva, koja donosi najsadržajnije podatke o svim oblastima proizvodnje srpskih rudnika, ne daju o tome nikakav nagoveštaj.

Podaci koji bacaju novo svjetlo na obradu i sastav plemenitih metala nalaze se u Trgovačkim knjigama braće Kabužić, prvo u Skvarču (Podsjetniku). Tu su Kabužići tokom dana zavodili razne bilješke tekućih poslova. Isto veče su ih sređivali i u sažetom obliku prenosili u Dnevnik. Pri tome su ispušteni podaci za koje se smatralo da nisu važni za dalje knjiženje. Upravo ti is pušteni i zanemareni podaci za našu temu imaju poseban značaj.

U Skvarču Trgovačkih knjiga braće Kabužić, 28. oktobra 1427. godine, za veden je račun u kome se navodi da je afinia L. 56 o.1 s.4 d’argento trasi d’argento fi no L. 50 o.2 s.4, tj. da se prečišćavanjem L. 56 o. 1 s. 4 dobilo L. 50 o. 2 s. 4 finog srebra. Na lijevoj strani istog računa stoji pagia per afinar a rame pp. 3 go 4, odnosno da se platilo za prečišćavanje od bakra pp. 3 go 4.(13) Ova stavka se ponavlja i u Glavnoj knjizi, gdje se navodi da je Kompanija dužna da plati per afinatura a rame duc. 1.(14) Sljedećeg dana, 29. oktobra 1429, na računu, takođe u Skvarču, poslato je u Pezaro d’argento fino in 2,5 peçe L. 50 o.2 s.4 i dostavljeno ser Bartolu i Frančesku Ardoviniju.(15) U daljem postupku prenošenja ovog računa iz Skvarča u Dnevnik, a zatim u nekoliko navrata i u Glavnu knjigu, naglašavano je da se radi o argento fino L. 50 o. 2 s. 4 i da je ova količina dobijena prečišćavanjem L. 56 o.1 s. 4 srebra. Pošto je prodaja srebra u Pezaru obavljena, Peroçi de la Luna je ostvarenu zaradu, putem mjenice, preko Pircho di Tanus-a dostavio braći Kabužić.(16) Dakle, kompanija braće Kabužić u svojoj režiji obavila je prečišćavanje navedenog srebra, što objašnjava činjenicu da se radi o usamljenom podatku ovom postupku.

Iz ovih računa po prvi put pouzdano saznajemo da je bakar bio prateći metal srebru i da se tek njegovim prečišćavanjem dobijalo fino srebro. U stvari, bakar je bio otpad koji je nastao prečišćavanjem, a iznosio je oko 10,5% od ukupne količine. Od posebnog značaja je i podatak o cijeni toga postupka koja
je iznosila 3 perpera 4 groša, odnosno jedan dukat.(17) Razlika u cijeni između finog srebra (oko 7,5 dukata) i neprečišćenog srebra (oko 6,5 dukata) kreće se oko jedan dukat, a to je upravo ona cijena kojom
se plaćalo prečišćavanje (affinatura) srebra, kako svjedoči navedeni podatak iz Skvarča.(18) Prema tome, na osnovu cijena, može se pouzdano odrediti o kojoj se vrsti srebra radi, neprečišćenom ili finom, iako to uvijek nije izričito naglašeno. Time se isključuje pretpostavka da je došlo do kolebanja cijena na tržištu ili lošijeg kvaliteta srebra. Uzimajući sve ovo u obzir, braća Kabužić su trgovali mnogo većim količinama finog srebra nego što se to do sada pretpostavljalo. To potvrđuju i podaci o finom srebru na računima Argentum u Glavnoj knjizi.(19) Ukoliko su pored određenih količina cijene niže od cijena finog srebra, radi se, u stvari, o neprečišćenom srebru, plikom srebru, kako u nekim slučajevima podaci to izričito potvrđuju.

Braća Kabužić su trgovali i srebrom iz rudnika Srednje Bosne. Ono je iskazano u Trgovačkim knjigama braće Kabužić isključivo kao pliko (plicho). Naime, na računima u Glavnoj knjizi zavedeno je pod nazivom Plicho di Bosna, argento di Bosna, Viago di Souisochi.(20) Računi Viago di Souisochi i Plicho di Bosna sadrže i podatke o cijenama prilikom kupovine plikog srebra. U prosjeku, one iznose oko 6 dukata.(21) To je upravo cijena plikog srebra, koju su braća Kabužić inače plaćali za ovu vrstu srebra. Činjenica da braća Kabužić izvoze samo pliko srebro navodi na zaključak da se u Srednjoj Bosni nije primjenjivao pro-
ces rafinacije, pa prema tome ni metalurška tehnika nije bila razvijena kao u ostalim rudarskim bazenima.

Odvajanje zlata od srebra obavljano je u prvo vrijeme u Veneciji. Međutim, u dokumentu nastalom sredinom oktobra 1335. godine zabilježeno je da se procenat zlata u srebru može ispitati u Dubrovniku, Srbiji ili Veneciji. Iste godine, u Kotoru se pominje majstor Raden, koji se bavio ovim poslom (Raden, magister divisionis auri argenti).(22) Zlato je odvajano i hemijskim putem, pri čemu se znalo za materije koje su pri topljenju služile za vezivanje pojedinih hemijskih elemenata.(23) Marin Adamović, kotorski zlatar u Dubrovniku, uzeo je u aprilu 1424. godine nekog Bartola da mu za platu mokrim putem odvaja zlato od srebra, tj. da napravi vodu i sve stvari koje su za to potrebne (partire oro d’argento zoe di fare aqua et tote cose che bisogna per detto)(24).

U vezi sa rafinacijom glamskog srebra u Dubrovniku posebno su zanimljiva zapažanja dubrovačkih hroničara. Tako je anonimni dubrovačkiljetopisac zabilježio 1279. godine da je od velike količine glamskog srebra pristiglog u Dubrovik znatan dio tajno prevezen u Veneciju, tako da su mletački trgovci zarađivali 200% na uloženi novac. Znatno docnije dubrovački hroničar iz XVII vijeka izričito navodi da su dubrovački trgovci dolazili do neobičnih dobiti od 250% u odnosu na cijene glamskog srebra u Srbiji, a zatim prečišćeno prodavali u Veneciji.(25) Bez obzira na preterivanja, kazivanja dubrovačkih hroničara ukazuju na pojavu koja sigurno nije bila rijetka. Uporedo sa razvojem rudarstva sve je više podataka o odvajanju zlata od srebra u Srbiji. U tome učestvuju dubrovački trgovci, među kojima se bavljenjem ovim poslom naročito ističe Nikola Tvrtka Glavić. On i njegov kompanjon Nikola Živolinović sklopili su 1428. godine ugovor sa zlatarom Vlatkom Radetićem da ide u Srbiju, u Prištinu i u druga mjesta, gdje treba da primjeni svoje znanje.(26) Iduće godine Nikola Tvrtka Glavić uvozi šalitru, potrebnu u procesu odvajanja zlata od srebra. U Srbiju se uvozila preko Dubrovnika.(27)

Pored podataka o cijeni prečišćavanja plikog u fino srebro, Trgovačke knjige braće Kabužić sadrže i podatke o troškovima postupka odvajanja zlata od srebra. Tako, uz svaku pošiljku glamskog srebra, pored navedenog procenta zlata odbija se i 10 groša po jednom litru per partidura, tj. troškovi za odvajanje zlata od srebra.(28) U slučajevima gdje se samo navodi abatando go. 10 per L. takođe se radi o partiduri, iako je riječ partidura izostala.(29) Često se izričito naglašava da troškovi oko partidure idu na račun kompanije (a nostro risicho).

Ponekad se ističe da će se ovi troškovi podmiriti od zarade koju će braća Kabužić ostvariti sa kompanjonom, kao što je bio npr. Marcho di Ratcho.(30) Skvarčo sadrži i dosada nepoznate podatke o sastavu glamskog srebra. Naime, 28. januara 1430. zaveden je račun u kome se navodi da Radouan die aver per argento L. 1 o. 5 s. 4 tine in rame o. 2 s. 1 per L. tine in oro o. 3 s. 0 ch. 10. Cijena ovog glamskog srebra iznosila je 25 dukata i 10 groša po jednoj litri.

Druga stavka na istom računu navodi, takođe, određenu količinu glamskog srebra, i to L. 3 o. 8 tine in rame o. 2,5 per L. tien in oro o. 2 s. 3 ch. 4, po cijeni od 21 dukata i 23 groša po litri.(31) Iz oba slučaja prvi put saznajemo da je u glamskom srebru, pored zlata, bilo i bakra, s tim da je tačno određen procenat bakra, kao i procenat zlata u jednoj litri. Očigledno da je cijena jedne litre glamskog srebra ovisila od odnosa bakra i zlata koje je ona sadržavala.

U prvom slučaju, gdje je procenat bakra bio niži, cijena glamskog srebra je bila viša (25 dukata, 10 groša po jednoj litri). I obrnuto, u drugoj stavki ovog računa cijena glamskog srebra je niža, jer je procenat bakra viši (21 dukat, 23 groša po jednoj litri).

U Dnevniku i Glavnoj knjizi je, pored cijena zlata po jednoj unči (6 dukata), navedena na računima glamskog srebra (Argento indorato) uz pojedine pošiljke, i cijena srebra, oko 7,5 dukata po jednoj litri.32 Čak se u nekim slučajevima izričito navodi prethodni postupak prečišćavanja glamskog srebra. Tako u Dnevniku stoji da je Živko Radić, inače kompanjon braće Kabužić, 25. septembra 1429. primio od Vukosava L. 1 o. 6 s. 2 afini resto L. 1 o. 3 ch. 5 tine o. 3 s. 0. glamskog srebra.(33) Dakle, poslije prečišćavanja, prvobitna količina glamskog srebra je smanjena za oko dvije unče po jednoj litri. Prema tome, u sastavu glamskog srebra bilo je i bakra. To je, u stvari, procenat bakra u odnosu na zlato u jednoj litri glamskog srebra, kako je to izričito navedeno u Skvarču od 28. januara 1430. godine.

U nalazištima u rudniku Rudnik, pored srebra i olova, bilo je i bakra, i to u količinama dovoljnim za izvoz.(34) Međutim, u pisanim izvorima, izuzev Trgovačkih knjiga braće Kabužić, nema pomena o bakru u najvažnijim rudnicima glamskog srebra (npr. Novo Brdo).(35) Istraživanja na terenu nisu dala drugačije rezultate.(36)

Prema istraživanjima geologa, metalurška tehnika je u Srbiji bila vrlo razvijena.(37) I pored toga postoje velika razmimoilaženja između istoričara i geologa, s tim što geolozi uveliko umanjuju kvalitet i obim proizvoda srpskih rudnika. To naročito dolazi do izražaja u slučaju Novog Brda, najvećeg srpskog rudnika poznatog po proizvodnji srebra i zlatonosnog srebra.(38) Iako o intenzivnoj rudarskoj djelatnosti Novog Brda svjedoče brojna šljakišta u neposrednoj i daljoj okolini grada, pojedini geolozi dovode u pitanje i tačnost svih pisanih podataka, te, prema tome, tvrde da je rudarska vrijednost Novog Brda uveliko preuveličavana.(39)

Za razliku od navedenih gledišta, uzimajući u obzir podatke iz dubrovačke građe o visokom procentu zlata u novobrdskom srebru (čak do 25%), V. Simić naglašava da pitanje pronalaska bogatih zlatonosnih ruda na nekom od novobrdskih rudišta postaje vrlo interesantno za istraživače. Tim prije što se u dosadašnjim istraživanjima nije vodilo računa o zlatu.(40) Najnoviji podaci iz Trgovačkih knjiga braće Kabužić o prisustvu bakra u srebru i u glamskom srebru vjerovatno će i istraživanja geologa proširiti i u tom pravcu.(41)

Dakle, izuzev Trgovačkih knjiga braće Kabužić, ostali pisani izvori i dosadašnja geološka istraživanja ne daju nikakve nagovještaje o prisustvu bakra u rudnicima sa glamskim srebrom.

1 V. Skarić, Staro rudarsko pravo i tehnika u Srbiji i Bosni, Beograd 1939, 87–88.
2 R. Ćuk, Srbija i Venecija u XIII i XIV veku, Beograd 1986, 104, nap. 35, 136.
3 I. Voje, Argentum de glama, Istorijski časopis 16–17 (1970) 34; M. Rešetar, Dubrovačka
numizmatika I, Beograd 1924, 157.
4 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) 1426–1433, Spomenik SANU
137. Odeljenje istorijskih nauka 11 (1999) 230. Godine 1430. u Dubrovniku se spominje rafinerija
srebra, gdje se prerađivalo i prečišćavalo srebro uvezeno iz Srbije i Bosne. I. Voje, Argentum
de glama, 34; V. Simić, Istorijski razvoj našeg rudarstva, Beograd 1951, 41.
5 R. Ćuk, Srbija i Venecija, 23–24, napomena 14. Prema jednom dokumentu unutrašnja
vrijednost srpskog novca odgovarala je prečišćenom srebru. R. Ćuk, Srbija i Venecija, 29.
6 K. Jireček, Istorija Srba II, Beograd 1952, 425.
7 M. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni II, Beograd 1962, 86; S.
Ćirković, Proizvodnja zlata, srebra i bakra u centralnim oblastima Balkana do početka Novog
veka, Rabotnici, vojnici, duhovnici. Društva srednjovekovnog Balkana, Beograd 1997, 87; D.
Kovačević-Kojić, Srednjovjekovna Srebrenica XIV–XV vijek, Beograd 2010, 32.
8 V. Simić, Za istoriju rudarstva, 44.
9 Rekonstrukciju V. Skarića (Staro rudarsko pravo i tehnika, 81–88) potvrdili su i novo-
otkriveni izvori. S. Ćirković, Proizvodnja zlata, srebra i bakra, 87, nap. 35; S. Ćirković, D.
Kovačević-Kojić, R. Ćuk, Staro srpsko rudarstvo, Beograd 2002, 59 (S. Ćirković).
10 B. Hrabak, „Dubrovačko“ srebro u Italiji i Kataloniji u XIV, XV i XVI veku, Istorijski
glasnik 1–2 (1980) 63; D. Kovačević-Kojić, Srednjovjekovna Srebrenica, 32.
11 S. Ćirković, Proizvodnja zlata, srebra i bakra, 87, nap. 37; M. Dinić, Za istoriju rudar-
stva II, 86.
12 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans conservés dans les manuscrits turcs de la
Bibliothèque Nationale à Paris II, Règlements miniers 1390–1512, Paris 1964, 83.
856 ZRVI L (2013) 853–861
13 HAD, Privata, Libro di negozio Nicolo Luca Caboga, 28/3: Squarço, fol. 18′, 28. X 1427.
14 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga), 197, 24. II 1428.
15 Libro di negozio, Squarço, fol. 19, 29. X 1427.
16 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga), 46, 5. XI 1427; 183, 5. XI
1427; 188, 5. XI 1427; 196, 15. III 1428; 197, 15. III 1428.
17 Upor. nap. 15 i 16.
18 Upor. nap. 13 i 14.
19 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga), 156, 158, 172, 198, 208, 228,
252, 280, 282, 320, 322.
20 D. Kovačević-Kojić, Pliko srebro iz Srednje Bosne u trgovačkim knjigama braće Kabužić
(1426–1433), Spomenica akademika Marka Šunjića (1927–1998), Sarajevo 2010, 59–68.
21 D. Kovačević-Kojić, Pliko srebro iz Srednje Bosne, 63.
22 Staro srpsko rudarstvo, 71 (R. Ćuk).
23 B. Hrabak, Dubrovčani u rudarstvu i uvozno-izvoznoj trgovini Kosova 1455–1700,
Vranjski glasnik 17 (1984) 4.
24 I. Voje, Argentum de glama, 34, nap. 109.
25 B. Hrabak, „Dubrovačko“ srebro u Italiji i Kataloniji, 68–76.
858 ZRVI L (2013) 853–861
26 D. Kovačević-Kojić, Nikola Tvrtka Glavić i Nikola Živolinović u trgovačkim knjigama
braće Kabužić, Istorijski časopis 40–41 (1995) 9.
27 Salnitrium et alia necessaria pro dividendo aurum ab argento, K. Jireček, Istorija Srba II,
425; S. Ćirković, Proizvodnja zlata, srebra i bakra, 87–88; D. Kovačević-Kojić, Nikola Tvrtka
Glavić i Nikola Živolinović, 9.
28 G. Boerio, Dizionario del dialetto Veneziano, Venezia 1856, 477.
29 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga), 239, 256.
30 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga), 256; B. Hrabak,
„Dubrovačko“ srebro u Italiji i Kataloniji, 63.
31 Libro di negozio, Squarço, fol. 105, 28. I 1430.
32 D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga), 218, 230, 239, 265
33 Međutim, u Glavnoj knjizi vodi se dalje samo količina glamskog srebra dobijena poslije
rafinacije, tj. L. 1 o. 3 s. 5. Samo u jednom slučaju ponovo se ističe da je ovaj iznos od L. 1 o. 3 s.
5 lo qual afi ni fo o. 18 s. 5 dobijen prethodnom rafinacijom. D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige
braće Kabužić (Caboga), 231–233.
34 M. Dinić, Za istoriju rudarstva II, 10–11; Staro srpsko rudarstvo, 35 (R. Ćuk).
35 Staro srpsko rudarstvo, 35 (R. Ćuk); M. Dinić, Za istoriju rudarstva II, 88.
36 V. Simić, Rudnici zlata u srednjevekovnoj Srbiji prema savremenom poznavanju naših
rudišta, Vesnik. Zavod za geološka i geofizička istraživanja 19 (1961) 337. O olovu na os-
novu ispitivanja u Novom Brdu M. Savić, Šljakišta na Novom Brdu i Kačikolu, Starinar 5–6
(1954–1955) 291–292.
37 V. Simić, Za istoriju rudarstva, 43–45.
38 V. Simić, Rudnici zlata u srednjevekovnoj Srbiji, 342.
39 M. Savić, Šljakišta na Novom Brdu i Kačikolu, 283–294.
40 V. Simić, Rudnici zlata u srednjevekovnoj Srbiji, 342.
41 Na nekim olovno cinkanim ležištima razvijala se uzgredno i metalurgija bakra. V.
Simić, Za istoriju rudarstva, 19; M. Savić, Šljakišta na Novom Brdu i Kačikolu, 287–291.
860 ZRVI L (2013) 853–861

LISTA REFERENCI – LIST OF REFERENCES
Izvori – Primary Sources
Neobjavljeni izvori – Unpublished Primary Sources:
Historijski arhiv u Dubrovniku [Historijski arhiv u Dubrovniku]
– Privata, Libro di negozio Nicolo Luca Caboga, 28/3: Squarço.
Objavljeni izvori – Published Primary Sources:
Beldiceanu N., Les actes des premiers sultans conservés dans les manuscrits turcs de la Bibliothèque
Nationale à Paris II, Règlements miniers 1390–1512, Paris 1964.
Kovačević-Kojić D., Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) 1426–1433, Spomenik SANU 137.
Odeljenje istorijskih nauka 11 (1999). [Kovačević-Kojić D., Trgovačke knjige braće Kubužić
(Caboga) 1426–1433, Spomenik SANU 137. Odeljenje istorijskih nauka 11 (1999)].
Literatura – Secondary Works
Boerio G., Dizionario del dialetto Veneziano, Venezia 1856.
Voje I., Argentum de glama, Istorijski časopis 16–17 (1970) 15–43. [I. Voje, Argentum de glama,
Istorijski časopis 16–17 (1970) 15–43].
Dinić M., Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni II, Beograd 1962. [M. Dinić, Za
istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni II, Beograd 1962].
Jireček K., Istorija Srba II, Beograd 1952. [K. Jiriček, Istorija Srba II, Beograd 1952].
Kovačević-Kojić D., Nikola Tvrtka Glavić i Nikola Živolinović u trgovačkim knjigama braće
Kabužić, Istorijski časopis 40–41 (1995) 5–18. [D. Kovačević-Kojić, Nikola Tvrtka Glavić i
Nikola Živolinović u trgovačkim knjigama braće Kabužić, Istorijski časopis 40–41 (1995) 5–18].
Kovačević-Kojić D., Pliko srebro iz Srednje Bosne u trgovačkim knjigama braće Kabužić (1426–1433),
Spomenica akademika Marka Šunjića (1927–1998), Sarajevo 2010, 59–68.
Kovačević-Kojić D., Srednjovjekovna Srebrenica XIV–XV vijek, Beograd 2010. [D. Kovačević-
Kojić, Srednjovjekovna Srebrenica XIV–XV vjek, Beograd 2010].
Savić M., Šljakišta na Novom Brdu i Kačikolu, Starinar 5–6 (1954–1955) 283–294. [M. Savić,
Šljakišta na Novom Brdu i Kačikolu, Starinar 5–6 (1954–1955) 283–294].
Simić V., Istorijski razvoj našeg rudarstva, Beograd 1951.
Simić V., Rudnici zlata u srednjevekovnoj Srbiji prema savremenom poznavanju naših rudišta,
Vesnik. Zavod za geološka i geofizička istraživanja 19 (1961) 325–346. [V. Simić, Rudnici
zlata u srednjovekovnoj Srbiji prema savremenom poznavanju naših rudišta, Vesnik. Zavod za
geološka i geofi zička istraživanja 19 (1961) 325–346].
Skarić V., Staro rudarsko pravo i tehnika u Srbiji i Bosni, Beograd 1939. [V. Skarić, Staro rudarsko
pravo i tehnika u Srbiji i Bosni, Beograd 1939].
Ćirković S., Proizvodnja zlata, srebra i bakra u centralnim oblastima Balkana do početka Novog
veka, Rabotnici, vojnici, duhovnici. Društva srednjovekovnog Balkana, Beograd 1997,
79–103. [S. Ćirković, Proizvodnja zlata, srebra i bakra u centralnim oblastima Balkana do početka
Novog veka, Rabotnici, vojnici, duhovnici. Društva srednjovekovnog Balkana, Beograd 1997,
79–103].
Ćirković S., D. Kovačević-Kojić, R. Ćuk, Staro srpsko rudarstvo, Beograd 2002. [S. Ćirković, D.
Kovačević-Kojić, R. Ćuk, Staro srpsko rudarstvo, Beograd 2002].
Ćuk R., Srbija i Venecija u XIII i XIV veku, Beograd 1986. [R. Ćuk, Srbija i Venecija u XIII i XIV
veku, Beograd 1986].
DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ: O sastavu i obradi plemenitih metala … 861
Hrabak B., „Dubrovačko“ srebro u Italiji i Kataloniji u XIV, XV i XVI veku, Istorijski glasnik
1–2 (1980) 57–78. [B. Hrabak, „Dubrovačko“ srebro u Italiji i Kataloniji u XIV, XV i XVI veku,
Istorijski glasnik 1–2 (1980) 57–78].
Hrabak B., Dubrovčani u rudarstvu i uvozno-izvoznoj trgovini Kosova 1455–1700, Vranjski glas-
nik 17 (1984) 1–134. [B. Hrabak, Dubrovčani u rudarstvu i uvozno-izvoznoj trgovini Kosova
1455–1700, Vranjski glasnik 17 (1984) 1–134].
Desanka Kovačević-