Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića [XVI v.] – prevod ▲ 01 ▼ | | ▲ 03r ▼ | ZAKONIK BLAGOČASTIVOGA I HRISTOLJUBIVOGA MEĐU CAREVIMA STEFANA DESPOTA O CEHOVIMA, I O BAŠTINAMA, I O VERI, I O KOLIMA I O SVAKIM POTREBNIM SUDOVIMA Po neizrecivom čovekoljublju gospoda našega Isusa Hrista i njegove neporočne matere vladičice naše i bogorodice i prisnodeve Marije i molitvama svetoga gospodina roditelja mojega kneza Lazara, počeh gospodstvovati posle smrti njegove, izdanak (njegov) despot Stefan u zemlji otačastva mi; | ▲ 03v ▼ | Tada beše pohod tuđina na hrišćane; videvši toliko pobeđivanje u zemlji otačastva mi i primivši savet od patrijarha kir Spiridona i od drugih arhijereja i od majke mi kneginje Milice, inočki nazvane monahinja Jevgenija, i od svega sabora, pođoh na istočnu stranu u veliku Sevastiju k velikome amiru Pajazitu, koji je vladao istočnom stranom i zapadnom, i pomoću božijom i prečiste bogomatere i svetoga Simeona i Save i svetopočivšega mi roditelja kneza Lazara molitvama oslobodih ovu zemlju i gradove otačastva mi od velikog amira Pajazita. | ▲ 04r ▼ | I vratih se u zemlju svoju i dođoh u svoj grad Novo Brdo i sabra se sav sabor gradski i potražiše od gospodstva mi da im učinim zakon o rupama što su imali za prve gospode i svetopočivšega mi gospodina roditelja kneza Lazara, i gospodstvo mi se savetova sa vlastelom i zapovedih da se nađu 24 čoveka dobra, od drugih mesta koja rudu imaju, da im učinim zakon kako je i ranije bilo, koji su vešti o rupama, i što učine, da donesu gospodstvu mi da im gospodstvo mi potvrdi da si i unapred drže. Tako oni i nađoše višerečena čoveka 24, Vojina Milića, Vukašina Pipinovića, Iliju Tašnarevića, Matka Hutmana, Dminka Bradču, Haranžulova brata, Lovrenca Rudničanina, | ▲ 04v ▼ | Martina Smrdećevića, Radosava Bošnjanina, Nikolu Nikočeva, Radiča Trepčanina, Rajka Zagorčića, Bogdana Jugu, Pavla Zamanicu, Nikšu Ključevića, Pejka Pacića, Nikolu Oputu, Ožmana Cesalina Meškra, Miladina Planjanina, Tripuna Rudničanina, i Dragomila, Radosava Pletikosu i Tirka, Radosava Hlapena. Tako učiniše više rečena 24 čoveka po naređenju gospodarevom: 1. Zakon za vetar: Da se ne brani vetar probiti iz rupe u rupu, a onim vetrom da ne može meru tražiti ni farnanja činiti. Vetar: otvor za dovođenje vazduha u rudnik; kao pravni pojam označava jednu vrstu stvarne službenosti. Rupa: rudarska rupa, rudnik. Farnanje — farnati: kretanje u rudniku, prolaženje kroz rovove, najčešće radi prenošenja tereta, prevoženje iskopane rude, zemlje itd. | ▲ 05r ▼ | 2. Za uzbijenje šurfa: Koji se šurf koritancem izbacuje — treći dan ko dođe na šurf da je njegov, a na kojem su mestu cigne da ima roka 6 nedelja, a potom ko ga uzbije, da je njegov i kome hoće delove davati da daje. Uzbijenje — uzbiti: započeti traženje rudne žice, početi iskopavanje rude, obnoviti rad na napuštenom mestu na koje je raniji vlasnik izgubio pravo. Šurf: istražni rudni kop, mesto gde se traži ruda. Cigna: oznaka koja pokazuje da je neko započeo rad; postavljanje oznaka ima pravni značaj. Deo: svaki se rudnik delio na idealne delove (u to vreme verovatno 64 dela) i svaki je deo imao istu cenu; vlasnici delova istog rudnika su činili jednu rudarsku družinu. 3. O rupama: Rupu koja je imala rudu i dala je urbor i ima 8 sežanja i ležala je 1 godinu i 6 nedelja, svakome je slobodno pšteonati, i koji gvark od starih dođe da ima sve svoje delove, ako li ne bude gvarka, da mu se pošalje glas za 3 ponedeljka, ako dođe i postavi dinare na hempalk, da ima polovinu delova, ako li ne dođe za 3 ponedeljka i ne da dinare u treći ponedeljak, da je lih svih svojih delova i više da ih ne traži. Urbor: danak, dažbina koja se daje državi u toku rudarske eksploatacije. Sežanj: jedna od najstarijih prirodnih mera za dužinu; veličina sežnja je 1,5 — 2 m. Pšteonati: vaditi rudu, organizovati rad u rudniku. Gvark: član rudarske družine koja organizuje i finansira rudarsku eksploataciju; vlasnik rudarskih delova koji učestvuje u deobi dobiti. Hempalk: otvor na ulasku u okno; drvena konstrukcija koja se nalazila na ulazu u okno. Da je lih: da mu se oduzme | ▲ 05v ▼ | 4. Za uzbijenje rupa: Rupa kraj rupe da se ne može uzbiti dok se ne odmeri 8 sežanja, i ako ima meru u tuđem polju, da ne može meru imati tuđom rudom, a što odseče do proboja, to je njeno, a kada zatraži meru, da ima rudu u svom polju pošto pregledaju urbarari i dobri ljudi, pa da joj se da mera kao i drugim rupama, kako je po zakonu, ako je za meru vredna. Proboj: prilikom kopanja u podzemnim rovovima moglo se iz jednog rudnika, obično greškom, dospeti u drugi, susedni rudnik i „napraviti proboj“, otvor kojim se bespravno ušlo u tuđi rudnik. Urbarar: državni službenik koji je davao koncesiju za rudarsku eksploataciju, skupljao urbor, učestvovao u odmeravanju rudnih polja itd. Mera: pre davanja rudarske koncesije bilo je potrebno izvršiti merenje, odnosno određivanje granica na površini zemlje u okviru kojih se mogla kopati ruda u dubini zemlje. Polje, rudno polje, merno polje: odmerena površina veličine 8×8 sežanja koja je pripadala vlasnicima jedne rupe — rudnika, u okviru koje su mogli nesmetano raditi. 5. Zakon o rupi i štovni: Rupa koja ne nađe nad štovnom rudu, nego probije u štovnu, da joj plati les štovna, a rupa da je (od) štovne, jer se zove rupa bez dna. Štovna, štolna, štona: podzemni horizontalni rov koji je imao višestruku veoma važnu namenu — kroz njega se odnosila voda, koja se tu i skupljala preko vertikalnih otvora, da bi se sprečilo plavljenje rudnih kopova; kroz štovnu je iznošena zemlja, ruda itd. Les: drvena građa za rudnik, potrebna naročito za veliki broj podupirača. 6. Zakon o kregu rupe: Da rupa rupi ne može učiniti kreg ne našavši rudu i ne venčavši se, nego ako bi među rupama što ostalo slobodnog polja i ko uzbije, kreg, ali meru da nema. Kreg: rudarski spor; često je dolazilo do sporova oko granica između rudnih polja i rude iskopane na granici. Venčati se: dobiti rudarsku koncesiju. Slobodno polje: zemljište koje nije pripadalo nijednom rudniku, za koje nije dobijena rudarska koncesija; između rudnih polja obavezno je bilo slobodno polje. Meru da nema: nije bilo dozvoljeno vršiti merenje slobodnog polja. | ▲ 06r ▼ | 7. Zakon za puste rupe: Dve rupe koje su ostale puste i ležale su mnogo vremena i opet su se uzbile i spore se o starešinstvu, a pametare nemaju — od njih koja prva rudu nađe, ta da je starija; ako li su dve šajbne po redu, pa je jedna bila za vetar, posle ko je bude hteo uzbiti, koju prvo kilavom udari da mu je starija, ali da kažu urbararu. Pametar: čovek koji se seća nekog događaja od važnosti za spor; u sporu može imati ulogu svedoka ili, ponekad, veštaka. Šajbna: vertikalni otvor koji je vodio iz štovne na površinu; kroz ovaj otvor je često izvlačena voda, a otvor je imao i druge namene; ovako se zvala i sprava načinjena od drveta kojom se iz štovne izvlačila voda na površinu. Kilava: rudarska alatka kojom se odbijaju komadi rude od rudne žice — slična je savijenom kljunu. 8. O venčanju rupnom: Rupa da se ne može venčati 2 puta niti da može venac izgubiti; koja je prvo venčana, ako li se spori s drugom rupom o starešinstvu, da nađe svedodžbu, kuda se prvo prostirala, tuda i posle da se prostire. Venčanje: dobijanje rudarske koncesije. Venac: rudarska koncesija. Svedodžba: može biti i pisana isprava i izjava svedoka. | ▲ 06v ▼ | 9. O probojima: Dve rupe koje imaju laz zakoniti i proboje i zna se gde su im date osmice, da ne mogu u osmicama jedna drugu farnati, a iz osmice u slobodnom polju šta koja zafarna, čim može, sve je to njeno pored osmice, ako ne uzima jedna drugoj puta dokle se probiju; probivši se, da stane svaka dok pregleda urbarar i dobri ljudi, a posle se zakon zna. Laz: dozvoljeno prolaženje kroz tuđi rov — vrsta stvarne službenosti. Osmica: jedna strana rudnog polja koja je bila duga 8 sežanja. 10. I još o probojima: Gde se rupe probiju s rupama i sretnu se, tu da stoje dokle dođu urbarari i hutmani sa pečatima cariničkim; po pregledanju urbararskom da ne može jedna drugoj štetu učiniti dok mera ne dođe. Hutman: predstavnik rudarske družine, ujedno i njen član, gvark. Carinik: državni službenik, koji je imao više različitih dužnosti. | ▲ 07r ▼ | 11. O slomu rupnom: Rupu koja ide svojom šajbnom ili se slomila i ne može svojom osmicom u svoje polje doći, može svaka rupa okolna jesti, dokle ona svome polju dođe. Slom rupni: kada bi popustila drvena građa, u rudniku je dolazilo do urušavanja. Rupu jesti: kopati rudu . 12. O jedenju rupnom: Rupa rupi ako zađe u njeno polje, dok je nađe ona rupa, ova rupa što nađe i pojede, to je njeno, a kada je nađe, da dođu dobri ljudi koji znaju maršane među njima i da se vrati svaka u svoje polje, ako li se maršani ne znaju, a oni da puste meru, a bez mere da je ne može oterati nijednim sudom. Maršanin: međa, granica rudnog polja. 13. O zalogama rupnim: Rupa koja poteže rudu da se ne može založiti na izgubljenje, nego da se zove gvark pred carinike i pred urbarare, ako ne želi paunati, a on da se otliči, a žamkošt sav da plati donde i da zapiše urbarar. | ▲ 07v ▼ | Potezati rudu: kopati rudu, vršiti eksploataciju, izvlačiti rudu. Paunati: vršiti eksploataciju. Otličiti se: odreći se. Žamkošt: novčani ulog koji daje svaki gvark u zajedničku kasu rudarske družine za nabavku potrebnih sprava, konja, isplaćivanje radnika; troškovi rudarske eksploatacije. 14. O zalaganju šurfa: Rupa šurf da se zalaže po zakonu do srede uveče, i da se liči, a u sredu uveče sa urbararovim otrokom ako zalogu postavi kod urbarara koliko žamkošt vredi, ako mu se čini da je žamkošt kriv, dok se raspravi sa hutmanom i dijakom i u četvrtak do podne ako se ne bi raspravili i ako ne bi platili, ti se delovi gube. Ličiti: moguće je da u ovom slučaju znači odvojiti, označiti da je ta „rupa“ založena. Postaviti zalogu: založiti, dati zalogu. Kriv žamkošt: nepravilno izvršen obračun troškova eksploatacije za određeni obračunski period. Dijak: vrsta službenika. 15. Za uzbijenje rupe nove i stare: Ko uzbije rupu novu ili staru, ili preuzbije, s kim (to) osvedoči, ko god se nameri — svakome da se veruje za svedodžbu. | ▲ 08r ▼ | 16. Zakon o lemšatima: Ako gvark gvarku pusti delove u lemšat za rok, da se ne mogu potvoriti do roka, ako bi se mnogo rude našlo ili nimalo, ali kada zapiše i pusti delove u lemšat, da zapiše u urbararski tetrag i beleg carinički — da se jedan drugome ne potvori. Lemšat: zakup: gvarci veoma često daju rudnik u zakup. Potvoriti se: predomisliti se, raskinuti ugovor. Zapisati: upisati postojanje zakupa u određene knjige koje vode državni službenici. Urbararski tetrag: knjiga upisa, registar u koji urbarar ubeležava sva stvarna prava koja se tiču rudnika, sticanje, prenošenje, ograničavanje i gašenje prava. Beleg carinički: knjiga upisa, registar koji je vodio carinik. | ▲ 08v ▼ | 17. O žamkoštu zakon: Za rupu mernu ili šurf koju su paunali gvarci, te je bila ostala, pa su je počeli opet oni gvarci paunati ili druge k sebi pustili, ko bi na što platio prvi žamkošt hutmanu i dijaku, toliko delova da ima; ako je pre i mnogo delova imao, a posle da je i malo delova prihvatio, pa se nađe bogata ruda, da ne može reći: pre sam imao više delova, nego da se upita hutman ili ucenik — na što je prvo platio poslednji žamkošt na uzboju, toliko i da ima delova; više o tome druga svedodžba da se ne vodi. Ucenik: predstavnik družine rudarskih radnika, najčešće kopača, koji je u ime cele svoje družine sklapao ugovor o delu sa vlasnicima rudnika. 18. I ako bi ko od gvaraka tražio u rupi od jednoga para ili neki rizik za poboljšanje rupe da snosi, da mu ne mogu ostali gvarci ne pridružiti se ili zabraniti i onda što bi dao bog, da svi gvarci imaju i svi žamkošt da plate; ako li ne bi hteli da mu se pridruže, a on da im zaliči i osvedoči, a što mu da bog da si ima s kim je radio. Zaličiti: v. značenje navedeno kod čl. 14. za glagol Ličiti. | ▲ 09r ▼ | 19. A bez pitanja gvaračkoga da ne može gvark držati lemšat s lenhavarima, jer ako bi ga posle uhvatili gvarci krijući delove s lenhavarima, lemšat da mu plate što je spenža, a da mu uzmu onu korist za sve. Lenhavar: zakupac koji je organizovao rudarsku eksploataciju. Što je spenža: koliko je potrošio, kolika je vrednost. 20. O lazu rupnom: Rupa rupi ako traži laz preko njenoga polja, ako hoće ona rupa da joj da laz preko njenoga polja za neku pogodbu, ako neće, sila joj ne može biti, a davši joj laz, da ne može onim lazom neku štetu učiniti ni meru tegliti. Za neku pogodbu: neke stvarne službenosti su se regulisale sklapanjem ugovora između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra. | ▲ 09v ▼ | 21. O slobodnom polju i o prantima: Rupa koja bi radila u slobodnom polju izvan osmice, a ostavila ono mesto pusto, ako bi stajalo nerađeno mnogo vremena, koja god dođe rupa i očisti i počne da radi, da je ne može prva rupa oterati, govoreći: ona je prva radila, zato što u slobodnom polju maršana ne može biti, nego što ko po zakonu zafarna novim probojem ili novim šlagom ili novom hašplom, a nijednom silom da je ne može oterati, osim ako bi pak ona pusta ostala. Prant: zagrevanje većih delova rudne žice u rudnom kopu da bi ruda omekšala i da bi se olakšalo kopanje. Šlag: horizontalni rov, sličan štovni, koji spaja dva vertikalna ili kosa rova. Hašpla: ovako se zove i jedna vrsta čekrka za izvlačenje tereta iz rova. 22. O šajbnama zakon: Rupa koja ne može sve svoje radove obavljati svojom šajbnom i zatraži da drugom šajbnom poteže i sebi dobro da učini, a ona rupa neće, sila joj ne može biti, osim radova zakonitih — vetra ili drugih radova zakonitih, ili da se s njom pogađa ili da joj da aspre ili od delova, a silom joj ne može ništa učiniti. Rad zakoniti: ovde označava zakonsku stvarnu službenost. Aspra: srebrni turski novac. | ▲ 10r ▼ | 23. O farnanju zakon: Rupa rupu da ne može farnati općinskim šlagom ili hašplom ili vetrom koji se bude općinskom spenzom napravio radi bilo koje potrebe. Općinski: verovatno zajednički. Spenza: trošak, ulaganje. 24. O promeni gvaraka: Rupa koja je promenila gvarke i gvarci su se promenili i rupu su ostavili i drugi su je gvarci prihvatili, ako bi izašli iz svoga polja i sa drugom se rupom prepiru oko maršana, da se ne drže prvi maršani, nego šta koja zafarna, to je njeno, jer u tuđem polju maršana ne može biti. | ▲ 10v ▼ | 25. O zapisu zakon: Rupu koja pođe u zapis iz lemšata, ko je zapiše, što god nađe u rupi — ili kram ili rat ili užad ili drugo što god se nađe, sve da je zapisniku, a što sam prigradi, kad mu rok izađe, da ne može od rupe ništa odneti. Zapis: zakup, zakupni odnos, ugovor o zakupu, zapisivanje ugovora o zakupu u javni registar. Zapis iz lemšata: ugovor o zakupu. Zapisati: upisati postojanje zakupa u javni registar. Kram: drvena kuća kraj rova u kojoj borave radnici kad nisu u rovu. Rat: mašina sastavljena od vertikalnog vretena (stožera) za koje su dole pričvršćene 4 rude; za rude se prežu konji koji okreću rat i pomoću jakih konopaca izvlače velike terete kroz vertikalne rovove. 26. O paunanju gvaračkom: Ako bi gvarci jednu rupu prihvatili da je paunaju, među sobom i delove razdelili, koji što prihvati dobrovoljno i plati na svoje jedan perper, da ga ne može družina posle zbog neke pizme izgnati, osim ako ne bi hteo žamkošt plaćati. Perper: računska, a ne monetarna novčana jedinica sa promenljivom vrednošću, po pravilu u srebru. Platiti jedan perper: kada se osnivala rudarska družina, svaki je gvark plaćao jedan perper za učlanjenje u družinu, odnosno 12 dinara. Pizma: netrpeljivost, mržnja, neslaganje. | ▲ 11r ▼ | 27. Zakon o sabiranju žamkošta: Rupa koja rudu ima i sabrala je žamkošt od gvaraka za mnogo nedelja, te bi mu tražila odjednom sav žamkošt, a ovome se ne veruje u njegov žamkošt, nego veli: pođi mi založi delove dok raspravim, da mu ne može založiti za više nego tek za napokoni žamkošt, a za ostali žamkošt da raspravi — što bude družina platila i on da plati. Ako li bi u srdžbu zapao, videvši neki bezakoni žamkošt, te bi rekao: eto ti delovi, ne trebaju mi, to nije ništa vredno, jer u srdžbi gvark baštinu ne može izgubiti, nego ako bi pošao pred sud i pred urbarara, te da se odliči dobrovoljno ili kome da pokloni, a da plati sav žamkošt do tada i da zapiše kod urbarara, to je vredno da ne može više tražiti. Napokoni žamkošt: možda označava nesporne troškove, a možda dospele, možda i poslednje. Bezakoni žamkošt: troškovi obračunati iznad predviđenih obaveza; pogrešan obračun. Odličiti se: odreći se, istupiti iz gvaračke družile i prestati sa radom. Vredno: punovažno. | ▲ 11v ▼ | 28. O rupi među rupama: Rupu koja je bila ušla među rupe gde se maršani ne znaju i postavila jedan prant ili dva, da je ne može rupa oterati, a kome mera da, taj da ima. 29. Zakon o karu: Dve rupe koje se karaju među sobom, da im reči prime i da im pregledaju dobri ljudi kada izađu na dan, da im sude po sudu i po meri i po maršanima; ako li se hoće pogađati među sobom, oni koji se parniče da pošalju glas i ostalim gvarcima, svaki da bude na pogađanju, jer ko se neće pogađati, sila mu ne može biti, jer što se sam pogodio, to je tvrdo, a urbarar da ih ne pogađa nego da zapiše u tetrag i da je u svedodžbu sa ostalim ljudima. | ▲ 12r ▼ | Kar: spor u rudniku, parnica. Karati se: sporiti se, parničiti se. Pogađati se: nagoditi se bez učešća organa sudske vlasti. 30. O potezanju rupnom: Koja rupa poteže tuđom šajbnom, da joj plati od šihte rudu ili od pruha 14 perpera i da si donese sve što treba za potrebe svoje za potezanje, žake i sve ostalo, ako li je vodarski posao, da si donese žake i pulignje i više rečeno da plati 14 perpera, a pulignje da su dužine do užadi 6 pedalja, a širine sa švom 4 pedlja pod 4 konja, više da ne, a pod 2 konja 1 koža srednja, više da ne. Šihta: smena, vreme rada u jednoj smeni je verovatno bilo 6 sati. Pruh: iskopana ruda; određena količina iskopane rude. Žaka: vreća od kože; žake su služile za iznošenje rude, jalovine i zemlje iz rudnika. Pulignja: vreća od kože širokog otvora, meh; u ovim se vrećama iznosila, izgleda, i voda. | ▲ 12v ▼ | 31. O zapisu rupnom: Za rupu koju su paunali i zapisali gvarci za dohodak lenhavarima, da bude sav žamkošt lenhavarski, samo da gledaju gvarci više rečeni dohodak, za to da im daju knjigu gvarci; do roka oni rupu da ne ostave, nego što god im se dogodi, da rade i rudu da traže, kao i svaki gvarci, jer su oni gvarci do roka. Dohodak: ovde označava zakupninu. 32. O pripuštanju zakon: Ako li bi oni koga pripustili ili od gvaraka ili drugoga koga čoveka da im pomaže, a da paunaju s njim, slobodno je svakome drugovati s njim, ni od koga reč da nemaju; ako li bi oni zapisnici rupu izdali ili pronomiju učinili, da se odseku niz šajbnu na tri sežnja. Izdati: načiniti štetu za račun neke druge družine. Pronomiju učiniti: verovatno se odnosi na namerno nanošenje velike štete. | ▲ 13r ▼ | 33. O potezanju štovnskom zakon: Štovna koja nema drugog letloha u blizini, a rupa je tu, da poteže njom 9-tu šihtu ili 9-tu pužu sa svim svojim žamkoštom. Letloh: otvor za dovođenje svetlosti u rudnik; kao pravni pojam označava jednu vrstu stvarne službenosti. Puža: pauza, vreme odmora rudara, možda i vreme između dve šihte. 34. Zakon o javljanju gvaračkom i za uzboj i o svedodžbi: Ako ko rupu preuzbije i javi se prvi gvark govoreći: rupa mi se je prestojala jer sam rupu radio i ponavljao, da se od staroga gvarka svedodžba potraži — ko god bi se onde namerio i kazao da je rupa radila i ponavljala se, da mu se svedodžba primi i da mu je baština slobodna i što god bi postavio i ponovio uzbojnik, da mu ništa stari gvark ne plati. Rupa mi se je prestojala: ovaj izraz označava da pravo vađenja rude i dalje važi. | ▲ 13v ▼ | 35. O farnanju rupa: Rupa da ne može farnati preko polja druge rupe, osim ako bi bili jedni gvarci i tamo i tamo, a od svoje osmice prošavši preko polja slobodnoga može farnati ili po pruhu ili po starim šlagovima, a što je ovaj čovek ostavio i osvetio i radio, tuda se ne može farnati, jer mu nije po zakonu. Osvetiti: verovatno na neki način označiti da se radovi nastavljaju. 36. O potvori i prodaji: Ako proda gvark gvarku delove ili drugome čoveku, ako mu plati, delovi su njegovi; ako li neko polovinu plati, a ruda se nađe, može se potvoriti ko je prodao, ako li se ruda ne nađe, može se kupac potvoriti — to mu je po zakonu. | ▲ 14r ▼ | 37. Zakon o tvrdoj prodaji: Ako li proda drugome gvarku delove i uzme knjigu od sudije mesta i u tetrag urbararski zapiše i dinare si plati, to je tvrdo; ako li bi knjiga sudijina propala, a svedodžbi koja zna, da se veruje, ako li bi onaj kupac veću polovinu platio, a za drugo dao rok i ne plati u roku, a ruda se našla — može se potvoriti onaj kupac na ovaj način: dao sam ti brate sam polovinu aspri, da su ti aspre i baština na čast — tome je takav zakon. Knjiga: javna isprava. | ▲ 14v ▼ | 38. O krivoj prodaji i o smrti: Ako li ko delove proda nekom krivo, ili posle nečije smrti ostanu, ili učini neki pritop, odnosno vekil, ili po nekoj nevolji pusti su ostali, ili po nekom utvoru, te ih bude prodao po nepravdi i drugi ih bude kupio po pravdi s knjigom sudijinom, a posle dođu deca ili srodnici čiji su delovi, da mu odgovara onaj koji je prodao krivo, a ko je po pravdi kupio, da ih ima kao svu svoju baštinu, jer ako njih ne bi bilo, ne bi se od njih niko javio i onaj bi izgubio cenu što je dao za njih, jer i car ne uzima da se ne radi, osim što je po zakonu. Krivo: nepravilno, bespravno. Pritop: staratelj, zamenik, opunomoćenik. Vekil: poverenik, zastupnik. Utvor: način, sticaj okolnosti. Jer i car ne uzima da se ne radi, osim što je po zakonu: ovde se navodi carevo ponašanje kao vrhunski primer zakonitog postupka. | ▲ 15r ▼ | 39. Zakon o naručniku: Koji god bi čovek ostavio mesto sebe naručnika za svoje baštine pred svedocima, a sam je nekuda otišao ili voljom ili nevoljom ili bolesti radi, što god bi učinio naručnik od njegove baštine, ili kome prodao ili u lemšat pustio ili poklonio, prosto rečeno — što god učinio, to sve da se drži i da je tvrdo koliko i onaj baštinik da je učinio. Naručnik: punomoćnik, zastupnik. | ▲ 15v ▼ | 40. O meri urbarara kuda hoće: Zakon je urbararu — kojom hoće rupom, svakom da meri, kojom može bolju pravdu pokazati, to da mu ne može niko zabraniti, a da mu se plate 2 litre dinara, a hutmanu 1 litra, a ostali je harč sav gvarački, a kome mera da — taj meru da plati; ako li s koje strane vide da nije prava mera, a on da mu pusti s druge strane meru drugom rupom, ako postavi pritlu na pritlu i klinac na klinac, da plate 2 mere urbararu i da ne može urbarar reći: ne mogu meriti ili neću; ako li se mere ne ugode i pogreši se, tada da se traže od drugih mesta urbarari i koji posvedoči urbarar poslednji — ta mera da se plati prvome, a poslednjem druga mera. Litra: jedna od najstarijih javno priznatih mera za težinu; koristila se i kao obračunska novčana jedinica. Harč: trošak | ▲ 16r ▼ | 41. Zakon o meri i o venčanju: Rupi je za 8 sežanja, plate 8 unči i obed hutmanu a za veće verovanje, a za ponovljenje osmice po danu zakon mu je 24 dinara i obed hutmanu; i da ima urbarar u godištu 2 hajštanina i da mu niko od njih ne uzima; i ako bi se našlo da je krivo izmerio urbarar ili kome baštinu izdao krivo i dao — da se odseče niz šajbnu, drugi sud da mu se ne čini. Hajštanin: verovatno urbararev pomoćnik. Unča, unca: mera za težinu; veličina unče je bila različita u raznim krajevima i u razna doba — iznosila je 27, 15—41, 67 gr. Unča je dvanaesti deo litre. Novobrdska litra je iznosila 337, 24 gr. 42. O zakonu štovnskom i o mernom polju: Štovna kada dođe u merno polje kod rupe, da ima (čovek) sekiru na stolu sedeći, da je (sto) debeo 3 prsta i da su mu noge kao lakat duge i kilavu držalo kao lakat, da seče i pod sebe i nad sebe i na obe strane i napred dok izađe iz osmog sežnja — što useče okolo sebe, to je njeno, a mimo toga da ide štonortom napred. Štonort: kraj rova, pročelje, mesto gde se rov kopa da bi se produžio. 43. O letlosima i o rupama zakon: Rupa koja ne nađe nad štovnom rudu, nego probije štovnu pravcem — da rupi les plati štovna, a rupa da je od štovne jer se zove rupa bez dna. Pravac: vertikalni rov koji je služio u različite svrhe, povezujući dva horizontalna hodnika. | ▲ 16v ▼ | 44. O preuzbijanju štovne: Da se ne može štovna preuzbiti dok joj ne bi prešli furnički konji preko muloha, a posle ko je uzbije, njegova je. Fur: prevoženje, prevozna kola, tovar. Muloh: otvor na površini kroz koji se ulazi u podzemni deo rudnika. 45. I koja rupa kojim šlagom rupu zafarna, ona rupa koju su zafarnali da ne može onim šlagom meru pustiti, nego da učini nov šlag i nov proboj, te njim meru da pušta, a kome mera da, taj urbarara da plati. 46. O pomoći štovnskoj: Štovna kome cehu čime pomogne i učini pomoć ili laz da ili vetar da ili od vode pomoć učini, da joj se deveto da, a štonortom da ide napred. A druga štovna iz dubine ako ide, gde je štonortom k štonortu stigne, da je istera, a deveto da joj uzme od hempalka i do žoli. Ceh: potpuno izgrađen rudnik sa više podzemnih hodnika i rovova, grupa rudnika; neka vrsta esnafskog saveza. Žol: dno nekog okna, tle podzemne galerije. | ▲ 17r ▼ | 47. Kada ide štovna k cehu: Štovni je zakon kada ide k cehu da se ne može požuriti, nego ako bi je ceh zvao da požuri, a prvi štonort da ne izgubi; ako li je ceh ne pozove, a ona sama požuri, te joj se prvi štonort izgubi i ako bi se vratila od svoje volje na prvi štonort da ga rihna i da dođe druga štovna ispreka među ova dva štonorta, da joj smetne i oba štonorta. Ako li hoće paunati, a on da uzbije drugu štovnu iz dubine iscela i da je pauna kako je štovni zakon. Rihnati: ravnati, ispraviti. | ▲ 17v ▼ | 48. O lazu i o vetru štovne: Zakon je štovni da ne brani cehu ni laz ni vetar, nego što god dođe, na nju, sve da prima, jer se zato i zove carica i robinja i uzima deveto i nije u zakonu da uzima štovna rupu mernu za letloh, jer ako bi se uzimale rupe merne — tada se ne bi ni merile ni venčavale. Carica i Robinja: moguće je da to označava položaj štovne nekada kao povlasnog, a nekada kao poslužnog dobra u odnosima stvarnih službenosti; moguće je da se „robinja“ odnosi na obavezu štovne da „sve prima“ — da bude pomoćni rov, a ,,carica“ — da je bez pomoćnog rova potpuno nemoguće organizovati radove u rudniku. | ▲ 18r ▼ | 49. O zvanju štovnskom: Štovni je zakon — ako je neki ceh iz rebra zove da svrati njemu rasohu ili ako sama hoće da udari rasohu i bude rasoha iz mernoga polja, na onom štonortu koju god bi dao bog korist da bude rupi, a rupa da plati kao i za ostalu korist što je ima u svojem polju, dok je rupa druga probojem ne nađe; i kada štovna jedan ceh pređe i rupe je zovu da se u njih svraća, to nije po zakonu, nego svaka rupa u svojim osmicama štovnu da traži; ako li bi rupa neki paun učinila preko svih 8 sežanja, to štovna da plati; i još je zakon funtarici da se liči kao i za mernu rupu kada se uzbije. Rebro: strana. Rasoha: račve — možda označava pravac štovne. Funtarica: verovatno štovna koja je dugo bila zapuštena i delimično zasuta, pa se ponovo počela koristiti. | ▲ 18v ▼ | 50. Zakon za 3 štovne: Ako su u cehu štovne 3 — prva i srednja i najdonja, te najgornja deveto uzima, a druga štovna hoće iz dubine da dođe, brže deveto da uzme, te počne letlohe u mernom polju uzbijati, to nije u zakonu; ako joj rupa daje svih 8 sežanja, a štovna joj deveti sežanj ne da, nego kako je došla devetarica tako i ostale štovne da dođu štonortom napred i ko čime pomogne, po zakonu da uzme deveto; ako li ne bi bilo devetarice u cehu, ako hoće rupa da da štovni da uzbije u mernom polju letlohe, ako li rupa neće, sila joj ne može biti. 51. O gvaračkoj plati: Svaki gvark koji ima delove na rupama, ako ne plati u nedelju do podne radnicima, slobodno je da mu mogu radnici baštinu založiti za žamkošt, ako ih ne otkupi ko u sredu do zvezde, da mu se liči otrokom urbararskim i da mu se izgube delovi. | ▲ 19r ▼ | 52. O caugu rupnom: Da se ne prekupuje caug rupni, gvožđe, loj, užad ili kože da ne prekupi niko, nego ko ima delove na rupama; ko li se nađe da je prekupio, da mu se uzme bez dinara, a od brašna što peče pecalica 4 dinara. Caug: sirovina, građa, alat, pribor. Pecalica: verovatno pekarka. I Zakon o baštinama i vojvodi i o knezu i psunju: Zakon je vojvodi o psunju i o ovčijim bravima — od 2 brava 1 dinar, od goveda 1 dinar, od crnoga brava takođe, a od župljanina od crnih brava, od 100 brava 1 brav najbolji i od 50 uzmi 1 brava, a što je niže od 50 brava, uzmi po 1 dinar i što je pre cariničko bilo, od toga polovina vojvodi, a polovina kulskome vojvodi. Psunj: izgleda da je to pijačna taksa, trošarina. | ▲ 19v ▼ | II Zakon o vinu: Vinski psunj — i od njega je vojvodi jedan deo, a knezu drugi deo, a purgarima treći deo, a psunj se uzima od onoga koji nije iz gradskog metoha, od toga je vojvodi jedan deo; psunj se ne uzima ni od čega. III O globama: A što su globe, osim sudova, ili je krađa ili paljevina ili je najezda ili je vražda ili je provod ili je poklad, to je sve vojvodino, a što je zaušnica ili krvopuštenije iz nosa, od toga je, što se nađe, globa knezu dva dela, a purgarima treći deo, a što je poluvražda, od toga je vojvodi jedan deo, a knezu 2 dela, a purgarima jedan deo. | ▲ 20r ▼ | IV O sudu vojvode i kneza: Vojvoda i knez da mogu suditi što je vredno 1 litru, a što je za baštine i za druge goleme rabote, da ide knez s protopopom kod vojvode i s purgarima i dobrim ljudima koji se nalaze u mestu da sude saborno. V Crkveni sud: Što je sud crkveni, protopop da sazove popove da sude po zakonu pravo, za to da nema niko nijednoga posla. | ▲ 20v ▼ | VI O kolskom zakonu i rupnom: Što su kolski sudovi za ugalj, za rudu, za smiačare, za upkapare i za čistioce, za konjuhe, za furove, za grunte — to je sud carinički, nema niko za to nijednoga posla; i ko je kolski rabotnik, da ne ide na sud, ni da prestane u nedelju, kako rabota gospodska ne bi stajala. A što je rupni sud — da sude carinici i urbarari što su male rabote i drobni sudovi, a što je za delove i za druge goleme rabote, da idu carinici i urbarari da im sude saborno po zakonu. Kolo: topionica, zgrada u kojoj je bila topionička peć. Smiačar: radnik u topionici; on stavlja rudu u peć da se topi, vodi računa o ispravnosti peći i popravlja je. Upkapar: radnik u topionici koji je u kolu primao donesenu rudu i nosio je do peći. Čistilac: radnik u topionici koji je vršio poslove oko odvajanja srebra od olova. Konjuh: kako su se u mnogim poslovima koristili konji, to je bio radnik koji je o njima vodio računa. Fur: najverovatnije je u pitanju prenošenje i prevoženje tereta, odnosno sve ono što je za potrebe rudnika i topionice moglo biti prenošeno. Grunt: zemljište. Droban: mali, od malog značaja. VII O kovnici sud: Zakon je i za dinare što se kuju u ceći — ko ga palači ili trabosija, da mu se palac odseče i da plati globe 50 perpera. Ceća, ceka: kovnica novca. Palačiti: krivotvoriti, praviti lažan novac ili na bilo koji način praviti lošiji novac. Trabosijati: u kovnici su se merili komadi srebra na specijalnoj, vrlo osetljivoj vagi; namerno pogrešno merenje (trabosijanje) se oštro kažnjavalo. | ▲ 21r ▼ | VIII O prekupcima zakon: Ko je prekupac voćni ili vinski, ili roba svaka koja se prodaje donoseći na trg — ovim načinom da se prodaje: vojvoda i knez sa purgarima saborno da izaberu 4 čoveka dobra, da gledaju šta se prodaje i kupuje u gradu, kako bude čemu određena mera od vojvode i kneza i purgara i ona 4 čoveka da ne mogu ni kupovnu ni prodajnu cenu postaviti, samo da gledaju kako se onim načinom svaka roba prodaje, kako su odredili vojvoda i knez i purgari. | ▲ 21v ▼ | IX O trgu rupnom: Dok stoji venac od kneza postavljen na trgu, da ne prekupi frangarica ni brašno ni vino, ništa dok se rupnici ne snabdeju u nedelju pre obeda; dok stoji venac knežev, ako li se ko nađe da je prekupio, neka izgubi kupljeno i neka plati 6 perpera i svaki od prekupaca da ne dobije preko šest dinara, a od vina peti dinar, i ko se nađe od građana da vino prodaje na pazaru, da mu se vino uzme i da plati 50 perpera, a župljanin neka prodaje pravom merom, kako mu je konata data od vojvode i od kneza i od purgara, a građanin da prodaje kad se trg razbije. Frangarica: piljarica, prodavačica koja je prodavala i tuđe proizvode pored svojih. Konata: mera za tečnost ili — kako je propisano. X O frangaricama: Frangarici koja hleb prodaje, te pravi loš hleb, a ne kakav joj se kaže hleb praviti i prodavati, da razgrabe rupnici hleb bez dinara; tako je zakon i siru i voću i sočivu i ribi. | ▲ 22r ▼ | XI O mesu: Četvrt jalovče najbolje po 18 dinara, a lošije 14 dinara, a najlošije po 12, plećka najbolja 9, četvrt bravlja najbolja za 4 dinara, a lošija za 3, grudi goveđe po 7, kamen loja po 8 dinara, najmanja četvrt bravlja po 2. Kamen loja: kamen, kao mera za težinu se često koristio za označavanje težine soli; kamen soli je bio težak oko 50 oka (oka: u raznim vremenima i na raznim područjima 1,2— 1,5 kg.) XII O latinima: Ko se nađe latinin ili mesar da je utajio loj, a da ga nije dao rupnicima pošto im je određeno, da mu se to uzme i da plati 8 perpera. | ▲ 22v ▼ | XIII O šnajderima: Da se šiju sukna ženska po 20 dinara, a barhan ženski po 16 za jedan, a jednostruk po 10, a barhan muški s dugmetima po 9, a sukna muška s dugmetima po 10, a s remnikom barhan po 7, a kuntuš muški po 20, a kavad po 20, a plašt mrki po 6, klašnje po 4; a vojvodi zakon — šnajderi da mu sašiju o Božiću jednu svitu, a drugu o Vaskrsenju bez plate. Barhan: deo ženskog i muškog odela. Remnik: remen, ovde možda način zakopčavanja, kopča, kaiš. Kuntuš: vrsta ogrtača. Kavad: vrsta gornje haljine, slična tunici. Klašnje: retko sukno, vrsta haljine. Svita: odeća, ovde, verovatno, kompletno odelo. XIV O šusterima: Šusterima je zakon — crevlje najbolje po 5 dinara, a ostale po 3, a dvostruke najbolje po 20, a jednostruke najbolje po 15, a potakve po 12, a okolice po 9, a potakve i po 8, a stare skornje da se podšivaju po 5; a šusteri da daju o Božiću po crevlje. Crevlje: cipele. Okolice: verovatno vrsta obuće. Skornje: čizme. Potakve: možda slične, značenje nije sasvim jasno. XV O kožuharima: Kožuh najbolji po 60 dinara, a potakav po 70, a muški kožuh po 20, a rukavi podvučni po 6; i da daju vojvodi po rukavice jagnjeće. | ▲ 23r ▼ | XVI O pločarima: Konjska ploča po 5 dinara, a druge ploče po 1; i svaki kovač da daje vojvodi o Božiću po 1 konjske ploče, a druge o Vaskrsenju. Pločar: potkivač a, verovatno, istovremeno i kovač koji je pravio potkovice. Ploča: potkovica za konje i goveda — ove su se potkovice razlikovale po obliku. XVII O drvarima: Tovar drva po 2 dinara, a uglja vreća dobra po 2, a kovačkog tovara po 5; i ko se uhvati da iznosi iz mesta kožu ili loj, da plati 50 perpera; koža volujska najbolja po 50 perpera, a potakva i po 24, od krave po 20, od jarca po 4, od ovna po 2; i ko pogreši od njih, da plati globe 20 dinara; bečve da se režu po 2, a podzuvci da se podšivaju po 4, a klašnje po 1. Bečve: vrsta odeće slična čarapama, ili čakšire. Podzuvci: moguće je da je to neka vrsta uložaka za cipele i čizme. | ▲ 23v ▼ | XVIII O latinima i momcima: Latinski momak da ne stavi trpezu sa građaninom i latinin da ne krčmi; i da ne frangari udata žena ni hleb ni so ni voće, nego da frangare sirote, da se s tim hrane — koja li od njih sagreši, da je postave u krošnju na trabok; i ko se nađe udarivši ili potisnuvši ili za kose uhvativši cariničkoga momka ili vlastelinskoga ili vojvodina ili kneževa ili koga od 12 purgara koji su vlasni pod njima, da plati gospodaru 10 litara i osim onih 12 purgara, ostali vlasni u gradu, 4 zakonici, — ako se od njih ko potisne ili oskubi, da se oskubi i bije posred grada i da plati gospodaru 50 perpera; ko li se nađe od vlastele gradske, osim vojvode i kneza, ili carinika, za carinu gospodarevu ubivši siromaha gospodareva, da plati globe gospodaru 100 perpera. Frangariti: piljariti, prodavati pored svojih proizvoda i tuđe. Postaviti u krošnju na trabok: kazna javnog izlaganja izvršioca, slično vezivanju za stub srama. Zakonici: izabrani nadglednici, v. čl. VIII. | ▲ 24r ▼ | XIX O globama: Što bivaju globe u mestu od ploča i trabosanja i dinara ili je od prekupa hleba ili vina i od građana koji bi se našli vino prodavajući ili loj ili kože iznoseći iz grada na dvor i što je od prodaja i kupovina — od njih jedan deo vojvodi, a drugi knezu, a treći purgarima. Ploča: ovde su, verovatno, u pitanju ploče srebra. | ▲ 24v ▼ | XX O latinima i njihovoj veri: Ko se nađe u mestu od latina, od građana njihove vere da je obratio čoveka, ili muža ili ženu, od hrišćanske vere u latinsku veru — takav da svoju glavu otkupi od kazne davši gospodaru 50 litara, potom da se progna iz predela gradskih, a o baštinama i imanju govora da nema i pop latinski koji se nađe da je krstio hrišćanina — da mu se potpori nos. XXI O baštinama: Po ovome, da ne može od građana niko svoju baštinu prodati, ni u zalogu položiti, ni u miraz dati, ni pod crkvu podložiti bez knjige nomičke i svedočenja protopopa i dobrih ljudi koji su u mestu — ko li kamo, napred rečenim načinom, svoju baštinu da bez knjige, napred rečene, od takvih da nije tvrdo ni vredno. | ▲ 25r ▼ | XXII I čovek nijedan da se ne zadužuje Novobrđaninu zlata radi; ili ako je koji radnik u gradu, da nije nijedan slobodan od gospodskog posla sa družinom, nego da radi svaki posao gospodski, a njegov trud po zakonu da mu se plati. | ▲ 25v ▼ | XXIII Gde se uzbije kolo na novo mesto i traži stopanin sinor učiniti kolu, a od neke strane izlazi čovek te mu zabranjuje — tome je zakon da stavi preko vrana drvo i da stane na ono drvo po sredini, kako može stati, i metnuti čekić kojim se srebro kuca i da je težak čekić 8 unči nasadivši ga na drvo i da metne na 4 strane, i gde padne čekić — dotle da si ima sinor kolu, da ne može niko zabraniti; i vodu, dokle mu dotiče, da uhvati, da mu ne može niko zabraniti; ako li je na slobodnom i ne zabranjuje mu niko, dokle sinor uhvati, da mu je baština dotle i potok dokle uhvati i osvedoči njegovo; i gde bude kolo staro radilo, posle je ostalo dokle na njemu stub kolski stoji, da nije dozvoljeno nikom preuzbiti, ako li na njemu stub ne stoji ili drvo, da može svako uzbiti i stub ispravivši da mu je baština i da ne može posle stari, čije je kolo bilo, da mu zabrani, govoreći: baština mi je, nego poslednji ko je uzbio, njegovo je. Stopanin: gospodar, vlasnik. Sinor: međa, granica. Vran: čep za bure; ovde verovatno označava neku vrstu otvora, odnosno kapka na otvoru. | ▲ 26r ▼ | Predislovije cara Stefana: Sve ovo gore pisano o zakonima Novog Brda, sigurno utvrdivši gospodstvo mi da je pre mene bilo i za pređašnje svete gospode i kraljeva srpskih, kao i za života gospodstva mi i roditelja mi svetoga kneza Lazara, blagovole gospodstvo mi tako obnoviti i potvrditi da ostane tvrdo i nepokolebljivo sve dane života mojega i nepromenjeno od mojega gospodstva, po zapovesti Božijoj; molim da koga god proizvoli Bog za naslednika postaviti posle nas prestolu gospodstva mojega, nepromenjen ostavi moj zlatopečatnik ovaj, kao što i ja ne promenih, no i potvrdih sve zapise i zapovesti svih pre mene bivših careva i gospode; ovoga radi potvrdih ova pisanija ovim gospodstva mi zlatopečatnikom za utvrđenje. U leto 6920. (1412.) indikta 13. meseca januara, 29. |
|